Nadolazeci koncerti
- 14.6.2008.
Stuttgart
- 2.5.2008.
Klub O'Hara, Split, od 22h
- 25.4.2008.
Casino Klub Fortuna, Zagreb, Vlaška 9, Unplugged Adastra (+18) od 20h
- 18.4.2008.
Maya Pub, Zadar, od 22h
- 15.3.2008.
Klub Uljanik, Pula
- 23.2.2008.
Klub Default, Sisak
- 19.2.2008.
Purgeraj, Zagreb
- 9.2.2008.
Klub Boxer, Virovitica
- 6.2.2008.
HTV - Nastup uživo u emisiji "Garaža"
- 19.1.2008.
SAX!, Zagreb, 21:00
|
ADASTRA (2007)
Pusti (nek' misle što hoće)
Pusti
Dižemo silne zidove
Svojih ego tripova,
A iza njih smo usamljene skitnice.
Najgore je kad desi se
Da u trenu nestane
Ono što gradili smo
Sad je prazan hram.
Kako se lako odreći
Jedni drugoga,
Sve svete stvari
Danas ništa ne znače.
Negdje u tami prkosi
Pravednik koji doziva
Vjetar što utjehom će izbrisati bol.
Pusti nek' misle što hoće...
Opet prkosim u tami
Ovog puta nema vraćanja
Ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja.
Pamtim sreću koja traje duplo manje,
Malo procvjeta pa se pretvori u sranje
I kad postanem pric drugi dan sam opet žaba,
Umoran i nemoćan ko neka stara baba-
Sve je usporeno opet osjećam se grogi,
Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi.
Odbijam bit' provociran,
Odbijam bit' iznerviran,
Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran.
Zašto više nismo ljudi dobre volje?
Zašto naše ne valja a tuđe je bolje?
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu?
A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,
Na njemu nema dosta hrane al'
Ima metak za svakog...
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
I tko su svi ti umjetni idoli?
Govore sorry kad za milost se moli
A reklame im govore kako se živi i voli.
Zato opet opet idem nazad,
Duboko ispod,
Dublje nego ikad gdje visoko je pod
I bit će mi dobro,
Sve nevažno proć' će,
A do tada puštam ih nek' misle šta hoće.
PUSTI!
Pusti nek' misle što hoće...
|
Ti si sa neba
Ti si sa neba
Ti...ti si sa neba,
kao svježi zrak,
pitka voda...
Sad...sad se osjećam čudno,
kao pripitomljena zvijer,
što ti jede s dlanova...
prestaju vječne oluje
koje vezale su me za hladnu stijenu,
a stijena je postala pijesak...
Opet sam dječak zbog tebe...
Zima je ohladila sve ulice
i hladno je,
ne puštam te iz zagrljaja...
Kiša se pretvorila u snijeg...
Slušam kako drhtiš dok smo sami,
iako svuda oko nas svjetlo prkosi tami.
Ne boj se, nisi sama,
iako svuda oko nas caruje tama...
Ti...ti si sa neba,
kao svježi zrak,
pitka voda...
|
Ponekim krikom (2005)
Ja se kajem
Kako rijetko nam se dogodi
Ta iskra koja odvodi
Na drugu stranu onog
što se smije a što ne smije
Kao rijeka koja nosi me
U nepoznato more
Tvoj osmjeh skriva čežnju
Koju čuvaš za mene
Ja se kajem
Što nisam tvoj
|
Samo da znaš
Kako čudno se događa sudbina
Kroz gusto trnje je ruke nam spojila
Kako spora i troma je istina
Kada zavist
Caruje ljudima.
Rijetko koga sam sredo da ne traži
Nekog s kime sve želi podijeliti
Tko te želi razdvojiti od mene
Nahraniti u meni bijes.
Samo da znaš
Koliko te volim
I koliko to boli
Samo da znaš
Tko to pravi te beskrajne hodnike
Koji vode u srca svih nas
U daljini kad čuješ mi korake
Budi mi svjetlo i spas
Čija sjena se nadvila nad nama
Iz čijih ustiju teče ta laž
Reci kako da ne budem nemiran
Kada o tebi ne čujem glas
|
Nabujala Rijeka
Nabujala rijeka
Ona ustaje u zoru dok još nitko nije budan
Želi ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke radi od jutra do noći
Skrivajući da je umorna
Za svakog uvijek ima osmijeh ali neda nikom da joj priđe bliže
Nego što im dozvoli
Kad stigne kasno kući iz svijeta se isključi
Počne radit što joj je najmilije
Ne ide to tako lako
To je bol što odmara
To bit će ljubav
Što pleše
U nama
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Bila je oštra zima kada sam je prvi puta ugledao
Nova godina je kucala
Pružio ruku da je dotaknem jer toliko je zračila dobrotom
Iz očiju joj sjaj
Toliko dugo sam joj dosađivao da mi je dala mali poljubac da me otjera
Ne ide to tako lako
To je bol što odmara
To bit će ljubav
Što pleše
U nama
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
|
|
|